FAMOZNO: DOLAZAK U SITUACIJU
- redovne nedeljne inspekcije radioaktivnog portala (otpada) Sunčanik zamenio sam redovnim svakodnevnim inspekcijama u očekivanju lavine pravoslavnih odjeka i reagovanja, od kojih nije bilo ni mukajet.
Izgleda da su obaveštajni oficiri svetosavske Ozne dojavili srpskocrkvenom „tamo gde treba“ da montirani proces i presuda nisu naišli na dobar prijem među širokim monaškim, sveštenstvenim i vernonarodnim masama. Možebiti, štaviše, da su pojedinci iz pomenutih verskosocijalnih grupa, među njima i moja neznatnost, pomislili u srcima svojim da je izlučenje iz SPC-a, ovakve kakva je, privilegija, a ne kazna.
Inspekcijska upornost se na kraju isplatila. Pre dva-tri dana na Sunčaniku je osvanuo tekstić iz pera poslovičnog U. S. (odranije poznatog organima manije gonjenja), šeretski naslovljen „Trk na Tviter, sprint na podkast“, u kome se svetosavsko piskaralo - u kome sam prepoznao jednog uglednog pridvorskog parazita - osvrnulo u gnevu na postsudske poslove i dane izopćenika Pantelića i Milićevića.
Da li su preki tužioci, preke kadije i njihova preka posluga očekivali da će posle izricanja presude Pantelić i Milićević, nokautirani izopćenjem, zauvek ućutati? Rekao bih da jesu. Računaju: ima se, može se. Pantelić i Milićević, međutim, nisu zaćutali, što je UeS-a dovelo u stanje amoka u kom je napisao sledeće redove: „Pristojan čovek“ - glagolji piskaralo - „a posebno verujući pravoslavni hrišćanin nikada sebi ne bi dozvolio da dođe u situaciju u koju su“ - pazi sad - „NIČIM IZAZVANI došli raščinjeni Milićević i Pantelić“.
Hajde da razmotrimo u kakvu su to situaciju došli Blagoje i Vule. Evo kakvu. Pokušali su, na sveopšte UeS-ovo zgražavanje, da u „javnosti stvore pogrešan utisak o njima kao političkim žrtvama zbog kritičkog mišljenja“. Naša javnost jeste qwrzu ravna, jeste inertna i kilava, ali je čak i takva „naša javnost“ stekla ispravan utisak da su Pantelić i Milićević žrtve lične osvetoljubivosti i politički motivisanog progona, umotanih u ukrasni papir crkvenog prava, ozvaničenog funkcionalno nepismenom presudom.
Znam da će našu javnost zaboleti qwrz zbog ovog što ću sada reći, ali ipak ću reći, možda nekom dođe iz dupeta u glavu. Sigurno ste učili u školi (ili negde načuli) da je Katolička crkva spalila Đordana Bruna na lomači. Sa stanovišta tadašnje crkve s dobrim razlogom, jer su Brunova učenja - od kojih neka i moja neznatnost smatra neprihvatljivim - osporavala neka od temeljnih učenja crkve. Ali, ali, ali...
Proces protiv Đordana Bruna trajao je tri pune godine. Da se odrekao jeretičkog učenja - što nije hteo da učini - Bruno ne bi bio spaljen. Valja napomenuti i sledeće: Đordano Bruno je osuđen i spaljen, ali nije ekskomuniciran, što je u optici ondašnje katoličke - i današnje srbske crkve - bila kazna teža od spaljivanja, što će reči - totalna smrt. Da znaju šta čine, to bi znali i tužilac i kadija. Saznaće težim putem.